U nepredvidivom svijetu pokera, samopouzdanje je alat, ali ego je zamka! Mnogi igrači sjedaju za stol s oštrim umom i još oštrijim instinktom, no ipak postaju žrtve jedne od najstarijih slabosti u igri: pretjeranog samopouzdanja. Ako želiš pobjeđivati veliko, treba ti više od vještine ili sreće – treba ti... ponizan poker mentalitet.

Snaga igranja bez potrebe za dokazivanjem

Poker nije mjesto gdje dokazuješ koliko si pametan, bogat ili neustrašiv, već igra donošenja odluka pod pritiskom, gdje najbolji potezi često dolaze iz toga da pustiš potrebu da uvijek budeš u pravu. Igrači kojima ego vodi strategiju obično jure loše blefove, plaćaju kada bi trebali baciti karte ili gube kontrolu nakon poraza — ne zbog karata, nego zato što ne mogu podnijeti pomisao da izgledaju slabo.

Ponizan igrač, s druge strane, baca asove prije flopa ako je to pravi potez. Odustaje od potova koje može osvojiti kako bi pričekao situacije koje treba osvojiti. I nikada ne miješa ishod jedne ruke sa svojom ukupnom vrijednošću za stolom.

Čitanje stola, ne samo protivnika

Ego zasljepljuje. Čini te da misliš da si uvijek kapetan stola, čak i kada nisi. Ponizan igrač čita dinamiku stola kao priču koja se odvija: osluškuje ritmove, prilagođava se, mijenja tempo. Ne zato što želi dominirati svakim potom, već zato što igra dugoročnu igru. Da uživa, i (zašto ne, ipak je to poker) da osvoji velike potove kada se ukaže prilika.

Dakle, biti ponizan ne znači igrati pasivno. To znači znati da tvoja strategija mora biti prilagodljiva čak i kada vodiš. Zapravo... posebno kada vodiš.

Previous Next

Gubiti s dostojanstvom je vještina

Tilt je jedan od najvećih ubojica bankrolla, to se podrazumijeva. Igrači koji ne mogu prihvatiti poraz – bilo da je riječ o lošem beatu, cooleru ili pogrešnom čitanju – često upadaju u destruktivnu igru. A ponizan igrač? Primi udarac, udahne, analizira. Zna da nije imun na varijancu, pa ne dopušta da mu jedna ruka odredi cijelu sesiju. Oslobađanje od te jedne nesretne ruke često čini razliku.

Pobijediti s dostojanstvom je lako. Ali izgubiti s dostojanstvom? E to je prava vještina! Ona koju stvarno treba vježbati, jer upravo to postavlja temelje tvoje sljedeće pobjede.

Pusti karte da govore, ne ego

Jesi li ikad vidio igrača koji najavljuje da baca karte, ili ubacuje žetone s prevrtanjem očima i monologom? Svi jesmo, zar ne? E to je ego koji govori. U međuvremenu, najbolji igrači govore svojim žetonima – njima ne treba drama. Tvoji potezi za stolom govore više od bilo koje replike.

To znači da ponizan igrač pušta da karte govore, žetoni se kreću, a ruke odigravaju. Nikada ne mora previše slaviti niti predugo tugovati. Jer (i to je tajna koju mnogi ne žele priznati) kada sjediš za stolom, ono što se događa nije o tebi, već o igri. To je poker: moraš poštovati pravila i sretnu stranu igre, čak i kada ti ne ide u prilog.

Ponizne igrače teže je pročitati

A onda, tu je i praktična prednost: poniznost te čini nepredvidivim. Ako ne pokušavaš stalno nešto dokazivati, teže te je profilirati: ne moraš raisati ovdje. Ne moraš braniti svoj blind. Ne osjećaš potrebu callati samo zato što si izgubio prethodnu ruku ili zato što misliš da te tvoja oklada tjera u očajnički blef.

Protivnici ne mogu iskoristiti tvoj ego ako ga nema, zar ne? Dakle, dosta s egom! Pričajmo o prednosti. Ponesi samopouzdanje za stol, ali ostavi aroganciju po strani. Vjeruj svojim čitanjima – nekad ćeš pogriješiti, i to je u redu. Ako poštuješ igru, ostani ponizan i igraj pametno, žetoni će doći sami.