Tijesan poziv za finalnim stolom i rijeka koja je preokrenula moju sudbinu

Turnir koji je gotovo promijenio sve

Bio je to turnir s buy-inom od €550, duboke strukture, trodnevnog formata. Onaj tip u kojem strpljenje i živci nadmašuju čistu agresiju. Nisam jurio ništa blještavo. Samo sam želio doći do finalnog stola. Ali ponekad pokeru nije stalo do tvojih ciljeva. Daje ti ruku, izbor i zatim – lekciju.

Drugog dana sam lijepo nadogradio stack. Bez divljih oscilacija, samo čvrsta, tight-agresivna igra. Par dupliranja tamo, jedan squeeze ovdje, nekoliko pravovremenih foldova. S 23 igrača preostalih, bio sam malo iznad prosječnog stacka. Novac je već bio osiguran, sada je bilo pitanje pozicije. Sanjao sam finalni stol.

Onda je došla ta ruka.

Desetke u ruci, pozicija i pogrešno čitanje

Srednja pozicija, blindovi 10k/20k s 20k anteom. Dobivam 10♦10♠.

Jedan rani limp, zatim raise na 48k od igrača kojeg sam označio kao dobrog, ali pomalo tvrdoglavog. 3-betam na 135k. On plaća. Alarmi? Možda. No u ovoj fazi igrači ne vole flipati preflop za cijeli stack osim ako nisu sigurni.

Flop dolazi:
7♣ 5♠ 2♥

Savršeno. Suha tabla, niže karte, flop na kojem desetke izgledaju kao asovi, zar ne? On checkira, ja c-betam 95k. On zove nakon dugog razmišljanja.

Previous Next

Klizav turn i pohlepna pogreška

Turn je bio Q♣. Sve se promijenilo. Je li mogao imati QJ, AQ? Nisam mislio. Njegova linija nije izgledala ništa posebno. Nema asova, bio sam prilično siguran. Ipak, umjesto da usporim, pucao sam opet, previše željan da naplatim drawove ili niže parove.

Ispaljujem 220k nakon checka, i tada on check-raisea na 520k.

Smrznuo sam se. Instinkt mi je vikao fold, ali nešto drugo (ponos, možda?) šaptalo je blefira. Mislio sam da to vidim u njegovu disanju, u oklijevanju. Mislio sam da imam čitanje. Zovem.

Najokrutnija rijeka ili najmilostivija?

Pot je sada ogroman. Imao sam oko 400k iza sebe, trećinu pota.
Rijeka dolazi: 10♥.

Set. Olakšanje. Ali ne zadugo. Jer, i ne šalim se, on gura all-in.

Sad sam dugo razmišljao... je li imao sporo odigran set dama? Je li me namamio s 88 i nije pogodio ništa? Ili je to bio čudno odigran AQ koji nije mogao pustiti, pa ga je pretvorio u blef?

Jer ako je ovo drugo, bilo je uvjerljivo. Skoro sam bacio. Skoro. Jer duboko u sebi, još sam mislio da blefira.

Ali sam platio. On je okrenuo Q♦J♦.

Samo top par. Bez skale. Bez seta. I odjednom sam bio živ. Desetka na riveru me spasila, ali bez nje? Vjerojatno bih bacio pobjedničku ruku. Ili još gore... pozvao s drugom najboljom, uvjeren da sam pročitao blef koji nije postojao.

Posljedice: uzdrman, ali ne slomljen

Ta ruka me lansirala u top pet stackova. Nisam osvojio turnir (ispao sam 9., tik ispred finalnog stola), ali taj trenutak pamtim jasnije od svih. Ne zato što sam ga odigrao savršeno, već zato što nisam: pogrešno sam protumačio turn, dopustio sam egu da nadjača instinkt, bio sam tvrdoglav u pogrešnom čitanju protivnika.

Ipak ta rijeka... oh, ta hladna, ravnodušna rijeka... jednom me izvukla.

Poker te uči na težak način, znaš? Toga dana sam naučio da tvoja najbolja ruka nije uvijek ona koju zaslužuješ; ponekad je to ona kojom preživiš.